Povodom Međunarodnog dana pismenosti koji se širom svijeta obilježava 8. septembra, danas je u okviru Festivala knjige – humanistike, kulture i umjetnosti u Crnoj Gori – FesK Kotor PAZI ŠTO ČITAŠ! održan okrugli sto na temu “Pismenost danas: elementarna, akademska i digitalna” u organizaciji Gradske biblioteke i čitaonice Kotor, koja ovim događajem započinje program obilježavanja 70 godina od osnivanja.
Govorili su: dr Miomir Abović, kolumnista i urednik programa u Gradskoj biblioteci u Tivtu, dr Andrijana Rabrenović, novinarka, direktorica Radija Bijelo Polje i saradnica u nastavi na Fakultetu političkih nauka u Podgorici, prof. dr Aleksandar Jerkov, profesor književnosti, upravnik Univerzitetske biblioteke “Svetozar Marković” u Beogradu, Mirjana Blagojević, doktor prava i advokatica i Vojislav Bulatović, novinar, dizajner i politikolog, a moderatorka programa bila je Ana Pešikan, prof. dr sa katedre za psihologiju na Filozofskom fakultetu u Beogradu.
Kako je kazala Marija Starčević, rukovoditeljka Gradske biblioteke i čitaonice Kotor, tema ovog okruglog stola u najširem smislu jeste pismenost u 21. vijeku i koliko se promijenilo značenje tog pojma u odnosu na tradicionalno.
“Centralno pitanje jeste da li ćemo se izboriti sa problemima budućnosti, odnosno uveliko sadašnjosti, ukoliko ne ovladamo novim pismenostima, odnosno ako ne postanemo pismeni na nov način.
Tipografska pismenost (čitanje i pisanje) predstavlja samo bazične, tehničke uslove za funkcionisanje u savremenom svijetu. Ona nam omogućava najbazičniju komunikaciju, ali daleko od dovoljnog. Pitanje je da li treba da se opismenjavamo na različite, nove načine” – navodi Starčević.
Prema riječima Pešikan, funkcionalna pismenost je dominantna u 21. vijeku. Bez nje, ističe Pešikan, čovjek ne može da funkcioniše.
Funkcionalna pismenost obuhvata, između ostalog, medijsku, religijsku, finansijsku, pravnu, kompjutersku, novčanu, zdravstvenu, građansku pismenost.
“Jedno je da li neko zna da napiše rečenicu, a drugo da li zna kompleksne misli, čitavu jednu zaokruženu misao da saopšti na jedan kultivisan način da ga drugi razumiju.
Jedno je da zna da pročita neki tekst što piše, a potpuno je drugačije da razumije ono što je implicitno dato u tom tekstu, šta nije eksplicitno rečeno, sa kog stanovišta autor nastupa. Jedno je da zna četiri računske operacije da izvede, a drugo je da kada u novinama pročita neki histogram razumije, brojanje glasova ili planiranje nekog budžeta i sve te velike stvari koje se tiču finansija, o kojima se toliko priča danas” – objašnjava Pešikan.
Dr Abović je govorio o elementalnoj pismenosti koja podrazumijeva pravopisno-stilsku organizaciju teksta.
Kako ističe, stanje elementarne pismenosti u Crnoj Gori je na jako lošem nivou.
“Razloge za to možemo objedniti u dva uzroka. Prvi uzrok su univerzalni dekadentni trendovi i tokovi savremene civilizacije, a drugi specifične istorijsko-društvene okolnosti u Crnoj Gori. Pod prvim uzrokom podrazumijevam dva fenomena imanentna savremenoj civilizaciji koji negativno utiču na stanje elementarne pismenosti. Prije svega, tu je profit kao glavni motiv i apsolutizacija svrhe življenja. Sistem bez vrijednosti, zasnovan na koncepciji da je uspijeh krucijalno mjerilo smislenosti, odnosno besmislenosti života, pri čemu je taj koncept uspjeha poistovjećen sa visinom materijalnog bogatstva, tjera čovjeka savremene civilizacije u neprestanu trku za gomilanjem profita, što kod većine ljudi rezultira smanjenjem ili potpunim gašenjem potrebe za čitanjem, a pogotovo za čitanjem knjiga iz oblasti elitne književnosti i humanističkih nauka.
Sa druge strane oštro ekonomsko raslojavanje društva i stanovništva u zadnje tri decenije dovelo je do velikog broja tzv. “gubitnika tranzicije” koji, da bi uopšte preživjeli, moraju raditi od jutra do sjutra, te stoga takođe nemaju vremena za čitanje” – navodi Abović.
Prema njegovim riječima, drugi fenomen imanentan savremenoj civilizaciji koji jako loše utiče na razinu elementarne pismenosti jesusu određeni proizvodi nastali kao rezultat ogromnog tehnološkog progresa u zadnje dvije decenije.
“To su prozivodi koji na svojevrstan način maligno djeluju na kvalitet elementarne pismenosti. Prije svega mislim na smartphone, preciznije na danonoćno gledanje u pametne telephone od strane nepristojno velikog broja ljudi, što ne utiče samo na razinu pismenosti, nego i na kognitivne procese, koncentraciju i imaginaciju koji su suštinski za ljudsko biće.
“Nipodaštavanje književnosti, nauke i ljudi od knjige u Crnoj Gori, prije svega muškaraca kojima je bavljenje knjigom zanimanje. Sramota je za muškarca u Crnoj Gori da bude išta drugo nego ratnik, tučaroš, siledžija, tabadžija, mačo ili makar radnik koji se u svom poslu pretežno koristi fizičkom snagom. Nema veće sramote nego tunjavac i čovjek sa finim manirima koji čita knjige” – kaže Abović.
Među uzrocima slabe elementarne pismenosti Abović navodi i društveni puls od devedesetih godina ka današnjem dobu, zatim mali fond časova maternjeg jezika u srednjim školama i nedovoljna posvećenost pisanju te, kako je ocjenio, “katastrofalni pravopis crnogorskog jezika”.
Pravopis i stil se, kaže on, malo obrađuju u srednjim školama.
“Crnogorski pravopis je ubjedljivo najgori na ex yu prostoru. Unio je potpuni haos u elementarnu pismenost u Crnoj Gori.
Dva su ključna razloga zašto je toliko loš. U njemu nema nikakve sistemnosti, pravila se formulišu bez opravdanja, elaboracije itd. Drugo je uključivanje istorije jezika.
Pravopis se piše za običnog čovjeka, ne piše se za lingvističkog stručnjaka.
Samo uključivanje, a jo’ pogrešno, istorije jezika jeste potpuni metodološki promašaj” – ocjenjuje Abović.
Rabrenović se osvrnula na medijsku pismenost.
“Obično se kaže kad neki novi medij dolazi da onaj prethodni neće da preživi to stanje. Govorilo se to i kad su se pojavile prvo novine, pa nakon toga radio – To je kraj novina. Novine i dan danas opstaju. Isto tako i za televiziju.
To se označava kao neka vrsta kulturnog pesimizma.
Poenta jeste da svi konzumenti medijskih sadržaja mogu da izvrše kritičku analizu pročitanog ili onoga što su odgledali ili čuli. Mi jesmo generacije koje su bombardovane informacijama. Nikad više informacija, a nikad manje informisanosti” – navodi Rabrenović.
U posljednjih nekoliko godina, kaže ona, desilo se više promjena u medijima.
“Vi ste ranije kao konzument medijskih sadržaja pratili sadržaj na način da ste čitali neki članak od početka do kraja. Kada slušate neku radio-stanicu vi slušate emisiju od početka do kraja. Novi mediji su nam ponudili da direktno biramo šta gledamo, slušamo i čitamo” – ističe ona.
Prema njenim riječima, promijenio se način upotrebe medija.
“Ono što se najviše promijenilo jeste povratna reakcija. Nekad je nije bilo. Novinari su pisali, tu i tamo se poslalo neko pismo redakciji, radijske stanice su povremeno imale kontakt program, televizijske stanice isto. A sad se desila revolucija. Simultano kako se nešto objavi, publika može da reaguje putem komentara.
Sloboda izražavanja je data svima, a onda je to polako prešlo u govor mržnje. Pa nam se tu otvorilo još jedno polje razmatranja” – objašnjava Rabrenović.
Prof. dr Jerkov govorio je, između ostalog, o važnosti čitanja knjiga. Kako ističe, čitanjem knjiga upoznajemo svijet oko sebe.
Za svakog postoji neka knjiga. Kada čitaš neku knjigu i ako je ona napisana na drugom mjestu, drugog autora ti upoznaješ svijet kao da je tvoj. On te primi u sebe, budeš u njemu. To je ogromno proširenje iskustva. Vidiš kako se tim razmjenama oblikuju karakteri, ličnosti, reakcije, koje su emocije i kakve su misli, očekivanja, kako ljudi zamišljaju svijet oko sebe” – kaže Jerkov.
Blagojević je govorila o pravničkom jeziku.
“Da bi došli do pravničkog jezika treba puno da čitate, da čitate dobre i lijepe stvari.
Pismenost i razvoj jezika su društveni fenomeni koji su neodvojivi, koji se međusobno dopunjuju, podstiču, mijenjaju, kao što se mijenja samo društvo. Iako za različite nivoe stvarnosti koristimo isti jezik, leksički jednak, on po svom značenju nije isti. Jedna ista riječ u svakodnevnom i akademskom govoru nije ista. Akademska pismenost nama pruža izražajne mogućnosti i ona nama daje da koristimo riječi koje inače ne koristimo u svakodnevnom govoru” – kaže Blagojević.
Govoreći o tehnološkim promjenama, Bulatović se osvrnuo na digitalnu stvarnost i kako ona utiče na posao i obrazovanje, te kako se jezik mijenja i pred nas postavlja nove zahtjeve pismenosti.
“Tehnološke promjene su toliko intezivne da profesije nastaju i nestaju.
Pred vama je izazovan izbor za šta se opredijeliti u životu, a da budete sigurni da onoga trenutka kada završite obrazovanje, tog posla, te profesije još uvijek treba.
Odgovornost pada i na obrazovni sistem u smislu usmjeravanja.
Nije svijet promijenio internet ili digitalna stvarnost.
Svijet je promijenio Google-ov program za oglašavanje Addword, genijalna ideja koja u svojoj osnovi ima altruistički cilj, a to je da sve pretvori u digitalno, dostupno i besplatno.
Addwords je učinio da svi korisnici interneta u isto vrijeme postaju i proizvod.
Danas Google čini 70 posto tržišta kada je riječ o pretraživačima i ima 480 milijardi korisnika.
Korsisnik usluga je u isto vrijeme i roba. Toga moramo biti svjesni.
Nas indeksiraju kao korisnike. Google pamti naša interesovanja, komunikaciju” – objašnjava Bulatović.
Podsjetimo, Festival knjige – humanistike, kulture i umjetnosti u Crnoj Gori – FesK Kotor završava se danas svečanim zatvaranjem u Staklenoj galeriji Kulturnog centra. Tom prilikom biće uručena priznanja.